Panteon Rococo
Do?e mi da ih spomenem zbog nekoliko dobrih stvar?ica koje me i dan danas oduševljavaju, mada ih kao bend ne slušam pre?esto. Eto, ju?er, onako slu?ajno….
Dolaze iz Mexico-Citya, gdje su mega popularni (prije dvije godine proslavili su desetogodišnjicu postojanja) dok ih u Europi, publika prakti?ki i ne pozna. Tek stidljivim ulaskom preko Ubersee Records-a zadnjih par godina zimuju u Njema?koj gdje su vrlo dobro primljeni. Upoznala ih je i policija zbog masovne tu?e s mladim njema?kim radikalima, kažu, nema veselja dok se ne dohvatiš prvi put s jaranima.!!
Uglavnom, odlikuje ih sr?anost, eksplozivnost s tipi?nim meksi?kim mestizo-elementima, zvuk im je žeš?e prirode, ukalupljuju punk, ska, rock, cumbiu i latin- hard core u jedan vrlo specifi?an kompot koji se tako slatko pije (i ?aga) u pjesmama poput;
La carnecia,
Seguir Bailando,
Paralo, Perdon i
vrhunskoj
Xeno koju bih mogao pjevušiti cijeli dan…
Živi su i veseli, pravi mariachi, nema šta.
Simpatizeri su EZLN frakcije i siromašme regije Chiapas, tako da ispod vesele kore mnogih njihovih pjesama kuca veliko revolucionarno srce zapatista.
Za detaljnije informacije o njima i?i na njihovu istoimenu stranicu.
a za prvi kontakt s njima poslušati gore preporu?ene pjesme…
diskografija
• 1997: Toloache pa' mi Negra
• 1999: A la Izquierda de la Tierra
• 2002: Compañeros Musicales
• 2004: Tres Veces Tres
• 2005: En Vivo
• 2006: 10 Años
• 2007: Panteón Rococó
