Spook and the Guay - zadnji interview (rujan. 2004)

[Oskar]

Evo jedan interview koji sam tada citao sa suzama u ocima. :'( Raspao mi se najdrazi band. Uzas.
Potrudio sam se nekako ga prevesti da jos ponekome suzu izmami. Ne garantiram 100 %-tnu autenticnost jer ipak nisam profesor francuskog.

Interview je vodio glavom i Bradom Manu Chao alias Oscar Tramor.

Interview se odvijao na suncu sto je prkosilo prvim hladno?ama. Xavier i Nicolas, 2 pjeva?a, su djelovali prili?no nelagodno jer je tu, ipak njihov posljednji koncert. Osmijesi su ?esto usiljeni, ali ostaju iskreni. Imao sam osje?aj da ih ometam te da je atmosfera nekako nezdrava, ali su me isto tako uvijek iznova oraspoložavali. Osje?alo se da je to za njh poseban trenutak te da ?e sutra skinuti težak teret što ga nose na srcu.

Myg : Dakle, neizbježno pitanje, zašto prestajete baš sada, za vrijeme dok je ?etvrti album bio na putu?

S&G : Xav : Da, zapravo neizbježno pitanje. Pa zapravo, upravo na ?etvrtom albumu nismo našli kemiju  koju smo imali na ostalima. To se jednostavno desilo na prekretnici, ja mislim. Ne radi se tu o umjetni?koj presiji, vec, mogu?e, više medjuljudskoj. Živjeti u osmero... sad ve? 15 godina...
Nico : Teret 15 godina provedenih zajedno po?eo se osje?ati.
Xav : Da, bilo je i za o?ekivati.

Myg : Po?elo je sve sa negativnom stranom... što bi moglo biti pozitivno u svemu tome?

S&G : Xav : Eto, možda ?e sada momci imati priliku baviti se potpuno drugim stvarima. Ne?e biti stresa. No, na kraju, ne mora biti da to ?e svakome odgovarati.     

Myg : Ove nove pjesme ne?e uop?e iza?i?

S&G : Xav : One su unaprijed ve? zakopane i umrijeti ?e same od sebe.

Myg : ?ini se da je odluka bila brza i iznenadna. Što je bio okida??

S&G : Xav : Nije bilo elemenata okida?a, ve? je to bila stvar koja je lebdjela u zraku posljednje dvije godine sve do ovog trenutka. Ne može se nikome ponaosob nesto imputirati. To je bila atmosfera, pomalo i potpuno prevladavaju?a prema kraju.
Nico : Nakon par pokušaja, treba re?i da je to vrsta odluke koju ne možeš pustiti visjeti u zraku... ili je doneseš ili ne doneseš.

Myg : Je li to definitivna odluka?

S&G : Xav : Kako bi rekao Noel Mamère, da (smijeh) Neopoziva.
Nico : Dok se ne dokaže suprotno. U svakom slu?aju, da.
Xav : Da, à priori, da U svakom slu?aju, ja mislim isto tako.
Nico : Definitivno, do novog svjetskog poretka. (smijeh) Ne, bez zajebancije, da. Ne kažemo da radimo pauzu, vidiš i sam da nije to. Povijest je svršena. Gotovo je.
Xav : Da, zaustavilo se.

Myg : Kako je odluku o prekidu prihvatila publika... pa ostale grupe?

S&G : Xav : Bilo je malo nevjerice i šoka na forumu grupe.
Nico : Ima i onih koji su razo?arani.
Xav : Ima i tuge kod ljudi.
Nico : Zato jer ljudi koji su nas voljeli i podržavali, žele nas voljeti i gledati jos dugo vremena. I onda, i dio drugih grupa isto tako. Osje?a se da ?emo nedostajati ljudima. Eto, skroz jednostavno. To je normalno. Postoje ljudi koji su dio nasih života, koji su glazbeno sudjelovali u našim životima, rekao bih. I eto, oni su pomalo razo?arani, ali to se i može razumijeti.

Myg : Mislite li da ste došli do kraja toga što ste željeli raditi?

S&G : Nico : O, ne, ne.
Xav : Ne?e jos biti debitantskih projekata.
Nico : Nije bilo planirano da bi tako moglo biti, napokon, otišlo je puno dalje nego sto se moglo o?ekivati u startu. To je došlo više kao bonus. Ali, istovremeno, nije još sve bilo propalo dok se nije trebao i?i raditi novi disk, i evo, on se ne?e snimiti...

Myg : Na po?etku je to zapravo bila više avantura?

S&G : Xav et Nico: To i ostaje avantura, to je jasno.

Myg : Koja iskustva odnosno sje?anja odnosite sa ovog "putovanja"? Što je ono šte ne?e izblijediti?

S&G : Xav : Najdraža sje?anja, to je malo teško jer su ona uvijek osobna. Kako se ?esto kaže, to nije obavezno sje?anje na neki super koncert, to bi moglo biti sje?anje na neku super zajebanciju i smijeh u osmero u kombiju za vrijeme turneje. Trenuci u životu koji su ponekad i naporni, a ponekad i odli?ni. Nikada ne?emo mo?i znati koliko ?e ih ostati u sje?anju. Mi, ne završavamo ovo sa kajanjem ili sa zaljenjem.
Nico : Nije bilo nominiranih na "Victoires de la musique". (smijeh)
Xav : Sve je dobro prošlo.

Myg : Imao sam priliku sudjelovati u vrlo posebnim ve?erima vaše družine, ispred stotinu ljudi na jednom seoskom festu, ispred jedne impresivne gomile ljudi na "Ca bouge encore 2002", u Musicalarue à Luxey. Vladao je dobar humor, uvijek dobra zajebancija i stalno na meti i u akciji. Ima li još nekih drugih stvari koje sanjate napraviti?

S&G : Xav : Volio bih možda više raditi po kontinentu... da sviram i drugdje.
Nico : Više putovati. I?i što dalje. 
Xav : Putovanja su nam takodjer pomalo pomogla pri formiranju duha. To nije bilo poput muzike i sastajanja itd. To je bila jedna lijepa avantura.

Myg : Kako ?ete pristupiti posljednjem koncertu?

S&G : Xav : Iskreno, osje?am se kao da sam sa Venere.
Nico : Meni nije uop?e dobro.
Xav : Posebno je. Ne želim to nikome. To je jedno, ne pretjerano ugodno, stanje. Ne prestajem se vrtiti u krug i gristi nokte. Puno smo stvari prošli zajedno. Skroz posebno osje?anje.

Myg : Može li se desiti da ovdje sada požalite svoju odluku?

S&G : Xav : Ne, jer se znalo da ?e se to desiti sada ili za dvije godine. Treba jednostavno pro?i taj trenutak.
Nico : Da, evo, težak trenutak koji treba pro?i. Eto, treba pretrpjeti ovaj gubitak, 15 godina nasih života zajedno, trebamo to izgurati radi mnogo ljudi koji su nas došli ovamo gledati. Ne treba riskirati ovaj trenutak koji bi nam trebao biti ugodan i koji ?emo izgurati svi zajedno.
Xav : Sve je tu pomiješano...
Nico : Evo, ja kažem drugim grupama... ne raspadajte se! (smijeh) Stvarno je teško.

Myg : Što je dobro... je sto ste sada na vrhuncu... da niste u padu...

S&G : Xav : Treba se držati lekcija Richard Virenque-a, njega osobno, i Françoise Sagana.
Nico : Tako je.
Xav : Eto, bolja bi bilo da na kraju "naoštrimo gubice", iliti se pripremimo za koncert, koji više nema žara.
         
Myg : Što biste voljeli zadržati/pamtiti od lijepih avantura od Spooka?

S&G : Xav : To što smo radili skladno, ?injenica da smo bili grupa prijatelja koja radi muziku. U svakom slu?aju da smo obilježavali epohu sa ovim žanrom muzike. To je ono što, mislim, momci žele pamtiti.

Myg : Koji su vaši budu?i planovi? Samostalni projekti? Druga grupa? Drugi umjetni?ki projekti? ...?

S&G : Xav : ?itava paleta... Budu?i projekti... teško je o tome ve? sada govoriti. Ima nekoliko osoba koje žele nastaviti raditi muziku.
Nico : Ne zna se mnogo o tome.
Xav : Iskreno, ne pri?a se puno o tome.

Myg : Kako da budemo u toku... informirani?

S&G : Xav : Zvat ce se 27?! (smijeh). S’il y a de la musique qui se refait…
Nico : Znat ?e se svaki korak na vrijeme.
Xav : Momci se brinu da se sve sazna.

Myg : Live ili bolje DVD, bit ?e zapis ovog zadnjeg koncerta ili ?itave turneje?

S&G : Xav : Nije sigurno, ali kako je re?eno, ono što je snimljeno sa posljednja dva ili tri koncerta.
Nico : Vidjet ?emo. Treba napraviti presjek. Treba pokušati sve snimiti, ako mislimo stvarno na veli?inu. Vidjet ?emo što se da u?initi.

Myg : To se i o?ekuje... u svakom slu?aju.
       
S&G : Nico : Dijelom i zbog vrste diska, zapravo treba znati veli?inu, zbog onog sto je potrebno znati o grupi koja je na sceni. Ili treba napraviti jedan žestoki live, ili ne treba, vidiš, ako to treba da se stvar završi, treba je ?uvati za nas da imamo suvenir i to je to.

Myg : Svi su se skupili ve?eras radi dobre fešte koja ?e biti!

S&G : Xav : Da da, prije svega, nedostaje nam takva! (smijeh)
Nico : To ce biti veli?anstven pogreb! (smijeh)
Xav : Na ruski na?in! (smijeh)

Myg : Jeste li pripremili neko iznenadjenje za ve?eras?

S&G : Nico : Pjevat ?emo jednu chansonu sa mladima iz kvarta. Od njih petorice, trojica djeluju u hip-hop grupi koja se zove RSA. Oni su obradili jednu našu pjesmu i evo, ve?eras ?e biti sa nama na stage-u. Ne radi se o toliko o želji da se pripremi neka posebna pjesma za ve?eras, vec kao što sam ti rekao, ne znamo kako ce to zvu?ati, jer nismo htjeli da to bude postavljeno kao neki težak i zahtjevan zadatak. Ve?eras ?emo pokušati napraviti dobar koncert kao što smo ih i radili ovo posljednje vrijeme na turneji.
                                                                                                                Oscar Tramor


Izvor.

[Oskar]

A evo i postave... glavom i bradom:

Xavier - vokal

Niko - vokal i gitara

Pierre - gitara

Jean - saksofon

Bruno - truba

Julien - bas

Seb - bubanj i percussion

Raphael - klavijature


Ovdje (pod "audio") mozete naci i dvije pjesme sa njihovog prvog cd-a/dema(?), a koje se nisu pojavile na albumima. Mislim da je to godina 1994.
Pjesme su, iako su njihov raniji rad, odlicne.
Outcry i Dedikatoria ska.

[Oskar]

BOOM CLUB



Nakon razlaza grupe u rujnu 2004. Xav, Niko i Seb nastavljaju avanturu kao trio. Momci su se posluzili jednom novom formulom ne bi li izrazili svoje afinitete prema reggae-u i generalno... jamaikanskoj muzici. Sada se samplovi i programiranje odvija u studiu, dok na stage-u Seb svira percussion live. Tu se jos ponekad ubaci i pokoji prijatelj koji je jos uvijek aktivan u svirci.
Znaci, kompozicije su 100 % originalne i mogli bismo ih opisati kao electro-dancehall-ragga-hiphop-jungle.
Uskoro stize i prvi album, a pojedine pjesme se mogu i cuti na http://myspace.com/boomclubber
Tu je i njihov blog koji sluzi kao sluzbena stranica: http://boomclubber.canalblog.com

Meni se osobno svidjaju i lako se moze osjetiti onaj duh Spook-a. S protekom vremena, vjerujem da ce im skladbe postajati jos kompleksnije, a samim time i jos kvalitetnije.
Na veselje nas i nasih usiju.

[dondilion]

jebemti, koji intervju. koliko negativnih emocija. lijepo da su se tako prijateljski razišli. kao recimo supružnici koji se više ne mogu niti gledat, ali ipak obave razvod kulturno, pravedno podijele imovinu itd..

nije to ništa ?udno. takav bend (kao i ve?ina na ovoj ili sli?noj "sceni") da bi opstao i da bi se ti muzi?ari mogli baviti glazbom profesionalno mora biti konstantno na turneji. jedino na turneji ti bendvi mogu nešto zaraditi. i ta zarada ide isklju?ivo od prodaje mer?endajza. jeben je to život, zamisli da si 3/4 godine u busu ili kombiju sa uvijek istim ljudima. do?eš doma da bi snimio novi materijal i onda opet na put. i tako godinama. i uz sve to krpaš kraj s krajem.

[Oskar]

Da, imas pravo. Gadan je to kruh, a ako opet nesto radis sastrane, ne mozes organizirat tour za 8 ljudi nit svi uskladit obaveze za probe i ostalo. Steta, ali zato MTV cobani snime hit, prodaju milju singlica i zive ko carevi. Tragicno.

Sto se tice rastanka i meni se cini da je tu bilo zescih svadji i razocarenja, ali da su se suzdrzavali radi publike iznositi prljav ves. Mislim, takodjer, da je puno teze odrzavati na okupu bend koji mijesa stilove jer uvijek jedna struja hoce ubaciti vise svojih preferiranih elemenata. I ako su jaki egoizmi u pitanju, to mora puknut. S druge strane, ako imas deset ljudi koji vole i pice samo ska, takvi su sukobi svedeni na minimum.

[los zubatos]

A sada vi?enje Spooksa od strane drugih bendova….. La Ruda (Fred-gitara, Roro-trombon i Daddy-truba)

Fred: Le Spook and the Gay (smijeh), sreli smo se '95 u La Rochellu, u Franciji. U to doba mi smo se vrtili u mjestu, upadali na elektri?na doga?anja, a oni su ve? tada imali pristup ve?im scenama, chatardi! Tada smo ih i nabili 3-0 fino, što im i nije baš bilo pravo, njima koji su ve? tada imali nešto od onog chatardisantskog stava, ti mali chatardi! Oni su u prolazu vidjeli nas gdje sviramo pod satom, mi smo poslije svratili do mjesta gdje su oni svirali, no? smo završili zajedno… Znali smo da su oba benda pomalo zastupljena u istim fanzinima, vrsti skanewsa. Napredak nam je tekao usporedo i jednima i drugima je izašao demo k7. Imali smo diskografiju koja se godinama pratila. Prvi albumi su nam izašli u kratkom vremenskom razdoblju, gotovo istovremeno…Poslije se to nastavilo na Francofolijama, a druženje smo završili u 6 ujutro na plodovima mora u staroj luci. Roro: Da, eto upravo tako. Fred: Poslije svakog zajedni?kog koncerta trebalo je baciti jedno razigravanje do kraja ve?eri! Sje?am se kad smo zajedno nastupali u MJC u Rezeu, gdje su nas oni napunili…Daddy: Dobrih 4-0…Fred: Gotovo smo bili na doma?em terenu, uostalom teško je o tome sada pri?ati (smijeh). Roro: Žetva! (smijeh). Fred: Uglavnom, bio je to najgori i jedini poraz. Fred: Revanš koji smo odigrali u Toulousu to je tek bilo krvavo. Tada su i izgubili naslov kod ku?e. U stvari, to je jedna duga?ka pri?a o odvijanju samog kupa, chatardskog kupa!(smijeh). Daddy: Uostalom, što se ti?e njihovog raspada, mnogo smo se prisje?ali te se nadamo da valjda nismo baš mi krivi za njihov razlaz iako smo im u?estalo znali govoriti « ah momci, kraj nas vam i ne preostaje drugo doli prekinuti», bila je to samo šala! Nadamo se da nije to razlog! (smijeh). Fred: Trebalo je vidjeti našeg bubnjara Manua koji je u paru s basistom Juju. Koja grupa tuljana, ha? (smijeh). Redovno bi ih nalazili ujutro u istom krevetu, te tuljane, te male mouchachas! (smijeh). On pjeva u jednom intru o chatardima. Dakle, mala povijest chatarda, možda ?e im ovo pomo?i da nau?e upotrebljavati taj termin, za kojeg znaju, ali im zna?enje još uvijek izmi?e, iako ga oni svejedno koriste (kratko), iako ga oni svejedno koriste! (smijeh). Dakle, chatard je lik koji živi u predgra?u Rezea (poput našeg prvog basiste). To je osoba koja ima 103 SP ili još bolje trka?u mašinu (radi se o motorima, op.pr.), s ugra?enim prigušiva?em u auspuhu, karburator 18, ru?ke volana uvijene prema unutra da se može upravljati s lisicama na rukama, pravi David Crockett repi? koji strši van ljubi?aste kacige bez vizira, (smijeh) ili s crnim vizirom ljubi?astog reflekta. Eto to je zapravo zna?enje tog chatarda. A onda je iz toga vrlo lako povu?i paralelu od muzi?ara s njegovim instrumentom do chatarda s nabrijanom mašinom pa da se zaklju?i da su Spooky and the Guay 98% jedna obi?na grupa (svi u glas) chatarda!!!!

Marcel et son orchestre ( Frank alias Mouloud, pjeva?) 

Frank: Poznamo se ima tome sigurno desetak godina, mislim da je naš prvi kontakt još iz Bretagne. 1994/1995, mislim, tad je još bio Fabrice. Komi?no je, oni su bili ?uli nešto o nama, mi nešto o njima, pri?a dosta sli?i na onu s La Ruda. Imali smo gotovo isto kruženje, planiranje, po?eli smo svirati po ne tako lošim klubovima i to posvuda, a još uvijek se nismo bili sreli. A sam susret je bio ?ista fantazija, jer po nekom ludom pravilu odmah se uglavilo krvno srodstvo, znam da je Tof otišao u kr?mu s Rouyom, (smijeh), ?ak mislim da nisu dospjeli dalje od ulaza u rupu, no svejedno su se natrag vratili u hrva?kom zahvatu, a to je bio tek po?etak. Mi smo se dotle bavili vatrometom, fitiljom, jer smo u to vrijeme imali jednu pirotehni?ku to?ku. Trebalo nam je 4 fitilja, 3 petarde, a kako to nismo imali te ve?eri tamo, iz hotela smo digli neke zamjenske stvari (smijeh). Gazda hotela je u jednom trenu ?uo nesnosnu buku, upao je u sobu, a mi smo pogasili svjetla i zatvorili prozore, nije se ni prst pred nosom vidio. ?ak smo mu se usudili re?i da to nismo bili mi (smijeh). A poslije smo se uistinu puno puta još vi?ali, malo mi je žao, no znam da se Xavier danas želi baviti ne?im drugim i želim mu sre?u u tome. Ne mali broj puta sreli smo se poslije u Toulousu, toliko smo zajedni?kih festivala odradili. Imamo mnogo zajedni?kih prijatelja preko Assine… Znam da ju je ta odluka barem kratko, na trenutak, zbunila (smijeh). Taj osje?aj, to postane dio tih ljudi koji daju ljubav na sve mogu?e na?ine, tih bendova proizašlih iz trenutnih scena, s istinskim duhom, ljudi koji obožavaju susrete, razmjene, to nije slu?aj kod svih! Uvijek je ugodno susresti bendove, makar i na pola sata, ako su oni negdje na smještaju onda se planira zajedni?ki smještaj, izmjenjuju se iskustva o sva?emu i ni?emu, ne nužno o muzici, pogledi na život…Ni u jednom trenutku se ne foliramo, niti smo sramežljivo rezervirani, sve maske padaju, govori se ono što se ina?e ne bi reklo, puno je ljepše provesti ve?e u slobodnoj diskusiji, u veseloj raspravi, nego se gledati s visoka s nekom glupom spikom. Mislim da smo gajili istu ljubav prema Toots and the Maytals, poslije sa Rouyom, pri?alo se tako?er i o jazzu, Xavier se totalno bio navukao na reggae i dance hall…Onako u šali, mislim da je tu bilo i obostrane zaljubljenosti! (smijeh). Jedan od zadnjih naših susreta bio je kada su oni došli u Ramier u Toulousu, gdje smo mi svirali, u prosincu prošle godine. Teško je pri?ati o prijatelju i na?i rije?i, radije se sada izbedirati i zatvoriti u sobu (smijeh). Ne znam, kada budem sreo Rouyu, re?i ?u mu» sta je, farbao si se, a!»(smijeh).

Massilia sound system i Oaistar ( Gari, vokal )

Gari: Kolege, Spooksi! To su ljudi s kojima smo se ?esto susretali, istina nismo baš u istoj glazbi, ali zato u istom žaru, u istoj ulozi, nešto poput Hakima i Moussa, to su bili ljudi koji su imali duh fokusiran u jednom pravcu, sve?anost prije svega…Vrlo, vrlo dobar scenski bend, vrlo, vrlo dobar bend na sceni, Spooksi!  To su momci koji su se jako dobro nadopunjavali, jaka ekipa! Ja uvijek bendove vidim nekako kao pri?u, kao avanturu, to je ono što je zanimljivo, nisam siguran da bih baš uživao biti neka vrsta umjetnika sviraju?i s ljudima koje ne poznam. Naime, Spooksi su avantura. Imate sada bendove staložene kao s iskustvom, a ono kada ih malo izokreneš, opa, odmah se kod njih vide i dobre i loše strane. E Spooksi su bili istinski bend, prava obitelj, ta zajedni?ka igra, to je bilo dobro! Dobri smo bili s njima pravi su to frendovi! Jako smo dobri s njihovom redateljicom Assinom, ona je po?asni prijatelj Massalie i Oaistara i to je na neki na?in veza koju imamo sa Spooksima, s La Ruda, ?ak i sa bendom kao što je Mass Hysteria s kojim je ona sura?ivala… Zahvaljuju?i njoj znamo sve te ljude, stoga jedna velika pusa Assini.

Kanjar'oc (Dedou, truba)

Dedou: Spook i Kanjar'oc, to je pomalo pri?a o bratstvu Toulouse-Marseille, uspostavljenom po prvi puta u glazbi, 1997 za vrijeme jednog koncerta za sje?anje u Rezeu, oni su tada ve? imali jedan respektabilni glas iza sebe, a mi smo tog dana dobili u paketu pijanstvo i batine…Od tada, svaka prilika za susret bila je doga?aj, na sceni ili van nje, me?u nama ili obiteljski; ponekad bi nam slu?aj udesio takve susrete da smo naletjeli jedni na druge u totalnoj zabiti Normandije na nekoj seoskoj cesti, ili na autocesti Lyon-Marseille… Obavezno stajanje u gostionici…Dobrih desetak koncerata ( i muzi?kih improvizacija) zajedno, Kanjin trombon na Ocho Rios, before i afteri do zore, nogomet u Port-de-Bouc ili u touluškim kvartovima, ludo vrištanje i suze istovremeno u nekim teškim trenutcima i još toliko zajedni?kih stvari u ime velikog koncepta Glazbe…Ostaje nam sve to i još i više, naime naša pri?a je to, prije nego što iznova nadodamo nekoliko redova u našu Veliku Knjigu, da bi smo odmah potom nastavili zapo?etu avanturu…  A ova sa Spookijem ne završava tu. Slijede?a gozba je kada?

La Raya

La Raya: Poput Zebde, La Mano i Les Berusa, Spooki su bili jedan od prvih bendova koje smo u po?etku slušali i koji su nam usadili želju za bavljenje glazbom. Oni su uistinu jedni od najboljih izvo?a?a uživo, a mi smo njihovi fanovi još od samih po?etaka. Za nas oni ?e uvijek predstavljati autenti?ni duh touluškog rocka.

                                                                                                              Oscar Tramor

[Oskar]

Trebalo je vidjeti našeg bubnjara Manua koji je u paru s basistom Juju

Nisu ova dva valjda pederi? Hehehe...

Dobar prijevod bratko. Svaka cast.

[los zubatos]

fala, fala, nego poslusah ovaj zadnji uradak od sargenta, mascaras.

ima sve moje pohvale, stvarno pre dobro bratko,toliko stilova, ritmova a prije svega dobrog starog cha cha cha. preporu?io bih ga svim citateljima ovog zurnala.
adio